ASTRONAUT – Tomislav Miočić

Tomislav Miočić – ASTRONAUT

Vrijeme umiranja

Moje oči pune su pijeska.
Na mojim rukama
izraslo je perje,
plastično poput mora,
plastično poput ljeta,
poput osmijeha na licu tvom,
osmijeha na licu mom.
Dođi.
Vrijeme je.
Moje srce kravlja je balega.
Smrdi!!
Puno je mušica.
Moje oči pune su Krista.
Suhe poput suhih smokava.

Slatke!!
Pune su mušica.
Moje ruke su poskoci.
Moja usta puna pčelinjih su saća.
Dođi da te zaglim.
Dođi da te poljubim.
U obrazima mojim
kapi krvi nema.
Oblaci su puni mržnje,
nevrijeme se sprema.
U kristalnoj urni
potomstvo počiva.

Zagli me Majko patnjo.
Moja Majko koljaču.
Vrijeme je umiranja.