60%

Sam ispod šljive – Lazar Janić

10 рецензије корисника

220,00 RSD 550,00 RSD

Roman Sam, ispod šljive tandema Janić-Šarčević ubedljivo pokazuje zašto su u potpunoj zabludi svi koji smatraju da je vreme naučne fantastike nepovratno minulo. SF žanr i te kako ima još šta da kaže – ovoga puta na srpskom izvorniku…

Zoran Živković

Radnja romana nas vodi trista godina u budućnost, tačnije u 2311. godinu. Svet je isparčan na nekoliko velikih geopolitičkih celina, među kojima se po izuzetnom blagostanju ističe Evropa, jedinstvena republika naseljena jednim narodom. Njeni stanovnici žive gotovo isključivo u megalopolisima. Čak i ako nisu zaposleni, uživaju visoke apanaže koje im omogućavaju luksuzan život. Poslove koje niko ne želi, obavljaju roboti i dopelgengeri, beslovesna klonirana čovekolika bića upravljana sistemima iz gradova. Negde na granicama Evrope vode se ratovi, o kojima se uglavnom zna preko herojskih saga emitovanih kroz mas-medije, ali to je na margini interesovanja zadovoljnih Evropljana.

U tom i takvom svetu, detektiv Milivoj Jovanović dobija zadatak da istraži krađu uređaja za putovanje kroz vreme, ali, takođe, i eliminiše kradljivca, nekadašnjeg agenta Međudimenzionalnog odseka (MDO) Anu Simonović, koja, izvesno, stoji iza zločina. Trag vodi van grada i on izlazi da bi otkrio da je svet mnogo drugačiji od onoga kakvim ga je zamišljao… Da stvari nisu onakve kakvim se izdaju, shvatiće ubrzo i drugi MDO agent, Aleksa Lakić, koji se otiskuje na vremensko putovanje u nameri da zaustavi odbeglu Anu Simonović, s kojom je bio u emotivnoj vezi.

Velika jurnjava po vremenskoj osi, jurnjava u realnom vremenu, Kremansko proročanstvo i neočekivana otkrića smenjuju se bez ikakve kontrole. U vrtoglavoj akcionoj priči mešaju se likovi iz različitih epoha tokom gotovo 500 godina, a super-agenti, žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budućnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti.

„Art Anima“

Jeste li leteli po vremenskim nitima tražeći prijatelje i neprijatelje?

Jeste li se seksali sa podatnim klonovima koji su, možda, ljudska bića?

Sigurni ste da je ova sadašnjost vaša, međutim u to veruje i vaša replika u nekoj drugačijoj sadašnjosti. Onda, koji ste to Vi: ovaj, onaj, ili oni tamo treći? Ili, četvrti…?

Takva iskustva i saznanja nudi knjiga „Sam, ispod Šljive“ Stevana Šarčevića i Lazara Janića futuristički akcioni roman koji čitaoca ostavlja bez predaha. Ličnosti iz različitih vremena tokom 4-5 vekova, super-agenti, žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budučnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti nastalih zato što je Slobodan Milošević uspeo da izbegne rat.

Roman čvrste kompozicije, ubrzane radnje i odsečnog, modernog stila koji odmah ulazi u samu srž događanja. Upečatljiva vizija sveta, Evropske unije i Srbije u mogućim budućnostima, nastalim na marginama „Kremanskog proročanstva“.

Likove romana definišu ugrađeni implanti i ukrštaji superiornih gena, pojačavajući u njima ljubav i ljubomoru, zavist i osvetoljubljivost, seksualnost i perverznost, ali i neumornu akciju za prevlast na vremenskim čvorištima koja određuju moguće sadašnjosti i različite, zabrinjavajuće budućnosti.

Dva autora usaglašenog stila u romanu uzbudljivog, atraktivnog sadržaja i ubrzane radnje, ono što najmanje očekujete pod setno-sentimentalnim naslovom „Sam, ispod šljive“.

Milivoj Anđelković

ISBN
Broj strana
Povez

10 рецензија за Sam ispod šljive – Lazar Janić

  1. Milivoj Anđelković

    Veoma interesantan roman, moderno pisan, odlična je ideja sa vremenskim petljama i aktuelnim likovima.

    Milivoj Anđelković

  2. Miloš Živanović

    3001. Srbi, veliki kolonizatori kulture, upadaju u poslednju dobro branjenu biblioteku. Među delima kraljeva, filozofa, kuvara, gerilci nalaze svoj Sveti gral, „Roman koji zaslužujem“. Pisci su Lazar Janić i Stevan Šarčević. Nakon paljenja bibliotekara na lomači, gerilci odlaze sa plenom. Roman će čitati deci svoje dece, podvlačiti rečenice i razmišljati o idejama iznetim u delu, lepoti jedne duše koja se nije trošila na besciljnost. Jedan od vođa gerilskog pokreta, Živanović Živanović priđe prvoj šljivi iz drvoreda nad rovom ispred biblioteke. Živanović se popiškio na šljivu. Imao je dobar razlog u rukama. Ne taj razlog. Držao je knjigu koju će večeras čitati svom detetu. Pogledao je šljivu:
    – Kad bi se sve isekle za nešto ovako dobro, naučili bi da se borimo u vakuumu.

    Kultni „pulp fiction“ roman?

    Miloš Živanović

  3. Anđelka Kalezić

    Pre nešto više od sat vremena završih čitanje romana. Beše to uglavnom zabavan „posao“, na momente sam rudarski „znojila“ svoj um, jer ga je trebalo napregnuti prilikom „skakanja“ iz jedne u drugu vremensku dimenziju.
    I sad me okupira radoznalost kako bi Koštunica reagovao na ovu priču? Moj predlog autorima je da ga u sledećem nastavku obavezno ubace u roman, nekako bi to bar za mene bilo logično. I pravedno.
    Početak romana sam čitala sa radoznalošću i lakoćom, uživala i smejala se rafiniranoj duhovitosti posebno kad su Mira i Sloba spominjani.
    Scena seksa između psa i dolpengegera (zaista, Anu treba „vaskrsnuti“ u sledećem nastavku), izaziva tek minimum gađenja kod čitaoca a ona druga, kad Ana i Aleksa vode ljubav, omogućava lako i brzo zaboravljanje i te izopačene i one lezbijske.
    Kraj je fenomenalan, tek nakon čitanja epiloga shvatih svu simboliku naslova. Scena kad se Aleksi Lakiću saopštava da neće dočekati rođenje sina i kad mu se čini ogromna milost da vidi presek budućnosti svog potomka mi se činila nedovršenom i izazvala je malu frustraciju. To je uspešno kompenzovano epilogom koji ima skriveni optimizam i poruku: Mi Srbi jesmo nebeski (čitaj, poseban) narod i samo od nas zavisi hoće li nas ostati tek „za jednu šaku“…

    Anđelka Kalezić

  4. Ljija MMM

    Jednom…. možda… čak i vrlo verovatno, i bude ostvaren ovakav scenario budućnosti kakav su opisali Lazar Janić i Stevan Šarčević u romanu “Sam, ispod šljive”. Kažem vrlo verovatno, jer se upravo, na ovom evropskom tlu, dešavaju neke stvari, javne i tajne, koje vrše selekciju naroda po raznim osnovama. Pripreme za budućnost su uvek dalekosežne, temeljne i jako dugo traju, tako da liče na istoriju napisanu nevidljivim rukama pojedinaca. Podela sveta je budućnost koju ne mogu izbeći ni Srbi.
    Lepo napisano štivo. Jednostavnost rečenica je odličan način da se opišu događanja i akcije koje našem sadašnjem umu nisu poznate, počev od tehnike, pa preko umne i psiho aktivnosti aktera iz vremena pređašnjeg i vremena budućeg. Čitanje mi je otežavalo mestimično teško praćenje radnje, prvenstveno jer se ona vrlo brzo i vrlo često prebacuje iz jednog vremena u drugo. Osećala sam se kao ping-pong loptica trčeći umom i okicama par vekova nazad i napred po vremenskim nitima. Hahaha… Likova je podosta, akcije takođe, i ovo svakako nije roman koji je dosadan. Glavni junak, nosi isto ime u svim vremenima, što je u skladu sa temom romana, kloniranje pripadnika superiornih loza (u ovom slučaju to je srpska loza), ali ne kao vladajućih pojedinaca, već kao izvršitelja nevidljivom rukom napisanih naredbi. Ipak, i to je malo otežavajuća čitalačka okolnost, ali svakako tera um na akciju… zar to i nije suština SF romana?
    “Srba će ostati koliko za pod jednu šljivu” pročitaše iz stare, vekovima švercovane knjižice iz sela Kremna, dva različita, iz lažne udobnosti pomerena Srbina, sedeći ispod GMO šljive. Samo im je falio miris i ukus požegača… ali to je bilo na nekoj drugoj vremenskoj niti. Istorija ide dalje, nevidljivim rukama pojedinaca ispisana.
    Dakle, ko želi da sazna šta će biti u glavnim crtama sa svetom, po vrlo logičnom sledu sadašnjih događanja, preporučujem da pročita roman „Sam ispod šljive“…. ko zna, možda se i nadjemo nekad na nekoj vremenskoj niti. Wink

    Za obojicu autora po : cmok: cmok: za uživanje u čitanju.

    LJILJA MMM
    (komentar preuzet sa foruma Krstarice)

  5. Pavle Teofilović

    Utisci su vrlo pomešani. Uglavnom pozitivni.
    Ono šta je sigurno je da je reč o vrlo, vrlo kompleksnom romanu.

    Sigurno je da su autori vrlo talentovani i maštoviti i da umeju mnogo da pruže čitaocu.
    Samo pisanje udvoje je veliki poduhvat. Retko kad to ispadne savršeno. Koliko god da je dupla mašta prednost, toliko može i da odmogne.

    Mane koje mi padaju na pamet su te da sam više uživao u konkretnim delovima nego u celini.
    Vrlo jak deo mi je susret Alekse iz budućnosti sa Slobodanom Miloševićem. Taj dijalog me je vrlo nasmejao i zabavio.
    Izuzetan deo bi je i lezbo seks Anđele kao i seks sa životinjom.
    Opisi, metafore i poređenja vrlo su vešti. Neki stvarno obaraju s nogu.
    Nasuprot njima postoje i delovi koji kao da su jednostavno prepričani i tako zbrzani.
    Ovo je inače fenomen i kod svetski poznatih pisaca.
    Neki delovi fantastični, drugi zbrzano-prepričani.

    Ipak delo ima i dosta mana. Čini mi se da je tako kompleksan koncept morao da ima drugačiji pristup.
    Mnogo toga je samo zagrebano, likovi uvedeni, ali ne i zaokruženi niti sa jasnom svrhom.
    Mnogo toga je i teško pratiti.

    Ne isključujem da je problem u samom čitaocu. Moguće da ja nisam bio ni dovoljno skoncentrisan svaki put kad
    sam uzimao knjigu u ruke, ali mi se čini da je imenovanje različitih junaka istom imenom samo s različitim nadimcima
    (Jedan Aleksa Lakić je Laki, drugi je Omega) doprinosi nepotrebnoj komplikaciji.
    Tu su i dve Magdalene s različitim prezimenima (Simonović i Ranitijević) a i Ana se takođe preziva Simonović.

    Neke od porodice su brojne. Previše je likova, a većina njih nisu naročito potrebni.
    O nekima se pak previše priča (Magdalena), a nisu toliko bitni.

    Roman na mene ostavlja utisak mozaika čiji su pojedinačni kamenčići savršeni u boji i kvalitetu, ali koji je mogao biti veštije sklopljen.

    Autori su u svakom slučaju profesionalci pa ću rado pratiti i dalje njihov rad.

    Pavle Teofilović

  6. Ljubomir Anđelković

    Raduje me što imamo vrlo slična viđenja budućnosti. (Mada sam ja još veći pesimista – vi ste ostavili barem onu dvojicu ispod šljive da vrate svet u neku zaboravljenu i zabranjenu nazovi – „normalu“ – ja, u mojoj knjizi „Sudbina Zla“, ne ostavljam nikoga.
    Šteta što niste ubacili onaj rat izmedju Rima i Moskve kade će pečeni ljudi padati s neba.
    Jako interesantno, ali teško za čitanje. Morao sam stalno da se vraćam, jer uvlačite čitaoca, s jedne strane u međudimenzionalni prostor, a s druge u lavirint asocijacija. Dok nisam prodro u vaše namere, bivalo je trenutaka kada su neka pripovedanja delovala besmisleno.

    Kodjo Vangorski
    (autor romana Goldberg&Rozalinda)

  7. Angelina Dimitrijević

    Lazare, niste sami!!! Ti i Steva ste postavili nešto na papir, vredno čitanja. Pročitala sam u jednom dahu, ovu divnu knjigu. I znala sam tačno kome je pripala sadašnjost a kome budućnost. Stil i boja, iako vas lično ne poznajem, su prisutni u maštovito sastavljenom mozaiku vremena. Sve čestitke… nadam se nastavku…

    Dimitrijevic Angelina

  8. Boris Mišić

    Pozdrav. Pročitao sam roman, neću ipak ostavljati utisak na Sagiti. Neprincipijelno mi je da navodim samo pozitivne stvari, a prećutim ono što ne valja, a s druge strane, ne bih da nekog javno potkopavam. Da ste iz establišmenta, već slavnih i poznatih pisaca onda bi kritikovao javno bez ustručavanja, ovako ne bih. Ono što je dobro u romanu jeste pitkost i čitljivost – dinamičan je i svakako nije dosadan. Svidela mi se teorija sa vremenskim repovima i onim ispravljanjem prošlosti. Međutim, imao sam dosta problema sa tekstom. Po mom mišljenju, bilo bi bolje da se skoncentrisalo isključivo na Lakiće i Simonoviće, uz naznake i nagoveštaja kako društvo funkcioniše u budućnosti, a da se izbegne priča o Miloševiću, Bejkeru, EU, Srbima pod jednom šljivom i sl., jer to banalizuje priču. Likovi su mi nedovoljno motivisani, deluje mi kao da nije uspešno odrađena karakterizacija. Ima nekih detalja koje bih izbacio – recimo pripuštanje psa da napastvuje Anu… nema nikakvu funkciju u priči, osim da izazove šok ili gađenje kod čitaoca. Ne mogu se sad setiti svih detalja, ali čini mi se da je u mnogome ispušten urednički zahvat… Da ne ispadne da ti pametujem, i meni je on itekako potreban, potreban je i priznatim i poznatim piscima, a kamoli nama. Eto, najiskrenije, ne umem da ulepšam niti okolišam. Naravno, ovo je samo moj subjektivni utisak. Nadam se da ćete dobro proći kod publike.

    Boris Mišić

  9. Slavica Mršić Petrović

    Evo, pročitala sam „Sam, ispod šljive“, pa rekoh da dam svoje mišljenje. Nisam mnogo upućena u SF literaturu, pa samim tim ne mogu baš dobro da pravim paralele. Ideja putovanja kroz vreme nije nova (Ž. Vern, A. Klark) a pojavljuje se i u nekim filmovima (Povratak u budućnost, Terminator) ali lepota ideja u umetnosti je baš u njihovoj varijabilnosti. Problem „vremenskog paradoksa“ je, bar po meni, originalno u vašem romanu premošten „vremenskim repovima“. Iako na kraju pod šljivom Milivoje u razgovoru sa Aleksom shvata da je njegov svet – svet iluzija koju kreiraju „besmrtnici“ i da je u toku revolucija, svet koji ste stvorili u alternativnoj stvarnosti je svet iz kojeg čitalac teško izlazi. Roman koji navodi na razmišljanje, a po meni je upravo to cilj književnosti.

    Slavica Mršić Petrović

  10. Slobodan Anić

    Ponovo sam pročitao ‘Kuća obrasla bršljanom’ i ‘Veštičje ludilo’, pre nego što sam počeo ‘Sam ispod šljive’. Jutros sam dovršio. Svaka čast! Zanimljivo, uzbudljivo, vrtoglavo angažovano, antiglobalistčki.
    Možda bi bilo dobro u nekom budućem izdanju dati genealogiju Lakića, radi lakšeg snalaženja. Čestitam!

    Slobodan Anić

Додај рецензију

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *