20%

Veštičje ludilo – Lazar Janić

1 рецензија корисника

440,00 RSD 550,00 RSD

Category Tag

U drugom delu sage „Oni su ovde sa nama“, autor nas storijom „Veštičje ludilo“ vraća u prošlost porodice Lakić, ne bi li razjasnio zamršena pitanja ostavljena otvorenim u „Kući obrasloj bršljanom“.

Roman započinje izvodom iz “Letopisa Lakićke parohije”, paroha Nikodija Stefanovića. Kroz Letopise se upoznajemo sa životom Lakijevog pretka Aranđela Lakića i njegovog sina Alekse, od koga je prokletstvo, kako izgleda, i započelo. Laki stranicu za stranicom letopisa prati avanture svog pretka Alekse Lakića i njegovog vernog pratioca Vučka Lukovića. Međutim, u knjizi parohije Lakićke postoji skriveno mesto, koje Laki slučajno otkriva, gotovo istovremeno kad mu postaje jasno da je njegov prijatelj Mile, ne samo povezan sa prokletstvom, nego mu je najverovatnije i rođak.

I zaista, „Veštičje ludilo“ je svojevrsni letopis prokletstva familije Lakić. Tokom Lakijeve potrage i odmicanja po pisanijama Nikodija Stefanovića, sve je jasnija povezanost prošlosti sa dalekom budućnošću i roman lagano zaokreće ka trećem delu sage.

Prateći tragove iz letopisa i probijajući se kroz ponovljena snoviđenja, Laki shvata da njegova rodna kuća, za koju je verovao da je stožer drevnog prokletstva, u stvari nije izvorni dom Lakića. Proučavajući Letopise, otkriva da je Aranđelova kuća, uništena u požaru, bila locirana na brežuljku, podalje od kuće obrasle bršljanom. Iz pripovesti o Vukadinu Lukoviću, takođe delu zapisa koji prati, otkriva da je ulaz u prvobitni podrum obeležen.

Pa opet, možda „Veštičje ludilo“ i ne bi bila prava pripovest o kletvama i duhovima, da tu nije umešan Orhan Kalamperović, medijum, naizgled komičan lik i saradnik „Trećeg oka“ (sic!), posrednik između sveta živih i sveta mrtvih. On Lakiju kroz razgovore sa pokojnicima odaje dragocene informacije i najzad na videlo izlaze svi beočuzi komplikovane slagalice. Potraga se usmerava stotinjak metara dalje, vođena hrastom zasađenim rukom Vukadina Lukovića.

I naposletku, „Veštičje ludilo“ se završava hepiendom, otkrićem izvora zla, koje se kao zagonetka provlači kroz obe knjige ove sage. Pronalaskom originalnih zapisa Alekse Lakića, čoveka od koga je prokletstvo krenulo, sve se kristalizuje i upokojenjem mošti njegovih žrtava demon osvete nestaje, ali…

Da li je sve tako jednostavno? Jer, tajanstveni Lakijev vodič se još jednom pojavljuje, valjda tek da bi otvorio novu zagonetku: Kakve veze daleka budućnost može imati sa drevnim prokletstvom?

Pitanja, pitanja, pitanja… Ovo je knjiga prepuna pitanja.

Na neka je odgovoreno, a neka tek počinju da odjekuju u očekivanju odgovora!

 

Тежина0,2 кг
ISBN
Broj strana
Povez

1 рецензија за Veštičje ludilo – Lazar Janić

  1. Slavica Mršić Petrović

    Roman „Veštičje ludilo“ je, na prvi utisak, narativni lavirint u kom je potrebno Arijadnino klupko da bi čitalac iz njega izašao. Priča počinje opisom sudbine Alekse Lakića, bolešljivog i psihički nestabilnog junaka koji obitava u drugoj polovini XIX veka. Zatim autor pripoveda o njegovom potomku, stotinak godina kasnije, Lakiju, koji čitajući „Letopis Lakićke parohije“ pokušava da dođe do rešenja osnovnog pitanja koje se provlači kroz roman – koji je koren prokletstva Lakića? Te dve uporedne priče, koje se prepliću ne prateći hronološki sled se očekivano lako uočavaju i uklapaju.
    Kroz nit događanja čitalac shvata da je uzrok porodične tragedije Lakića zločin koji je Aleksa u napadu „veštičjeg ludila“ počinio krajem XIX veka. Ipak, nije ovde sve tako jednostavno. Koren uzroka zločina i kasnijeg stradanja Lakića je i u budućnosti koja se prepliće sa sadašnjošću i prošlošću. Roman „Veštičje ludilo“ je mozaik događanja, koji kad se na kraju sklopi, daje lepu sliku sačinjenu od opisa i rečenica koje se čitaju sa pažnjom. Ali da bi utisak bio kompletan, ne i dovršen, potrebno je pročitati i roman koji je autor Lazar Janić napisao sa Stevanom Šarčevićem, „Sam, ispod šljive“.

Додај рецензију

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *