Warning: Undefined array key "file" in /home/pnfwvgrm/public_html/wp-includes/media.php on line 1361
Warning: Undefined array key "width" in /home/pnfwvgrm/public_html/wp-includes/media.php on line 1375
Warning: Undefined array key "width" in /home/pnfwvgrm/public_html/wp-includes/media.php on line 1380
Warning: Undefined array key "height" in /home/pnfwvgrm/public_html/wp-includes/media.php on line 1380
Rođena 11. 10. 1967. živi i radi u Paraćinu.
Radio-voditeljka, novinarka, kolumnistkinja, aktivno piše za portal WANNABE MAGAZINE:
wannabemagazine.com/Aleksina
Pisala za portal E-novine: www.e-novine.com
i časopis “Avangrad” i muški magazin “Esquaer” – štampana izdanja.
Objavila zbirku kolumni i priča “Gole žene” marta 2012. u izdanju paraćinske biblioteke “ dr Vićentije Rakić”, za koju je komentar napisao i beogradsku promociju vodio Marko Šelić Marčelo.
Samohrana majka dvoje maloletne dece, pobornik alternativnih, avangardnih i autentičnih stilova života.
Aleksina: Pošto je roman PITA OD ŠITA delom autobiografski, kad već radim samointervju, ne mogu da izostavim junakinju Azaleju i da nastupam samo kao autor. Nas dve smo prilično „jedno”, a to je prilično zajebana gomila…

Azaleja:Pošto nisam sasvim izmaštan lik, čini mi se da sam stvarnija od tebe. Koji je to trip?
Aleksina: Kunem se da sam bila potpuno strejt dok sam pisala, a kome treba neki stimulans da bi tripovao, taj je… dosadan. I meni se čini da si stvarnija od mene, samo što ja znam da mi se ne čini. To ti je onaj kao šablon – junak u romanu sa kojim se autor poistovećuje, ima sve one napredne osobine i natprirodne moći koje autor priželjkuje. Pa, u tom kontekstu, ti si sebična kučka kakva se ja ne usuđujem da budem, jer mi fali karakter i zaposela si svoj život onom snagom koju bih volela da imam, jer bih se onda usudila da imam sve… Shvataš li da imaš sve?
Azaleja: Marš. Znači ja sam bajka. Pa baš lepo. Zato si morala da me izritaš kroz pakao i da me za uši uvučeš u realnost (jer ti izgleda tako doživljaš raj). I onda sam živela srećno do kraja života. Kakav kliše. Meni si uvalila sentimentalnost, a sebi zadržavaš sva prava na hardcore.
Aleksina: E, jebi ga. A ja mislim da je suprotno. Jer sam romantična. Mislim, tvoja životna priča je totalni HC – pokojnici i duhovi, seks i ludilo, šamanizam i egoizam, krv i meso i energija, sve pršti. A ti si u stvari žena, majka, kraljica. Pa breeee, nisam odolela. Romantična HC burleska. Ja ne znam ništa zabavnije od toga.
Azaleja: Drago mi je da te zabavljam.
Aleksina: Nema bolje zajebancije, nego na sopstveni račun.
Azaleja:A kako misliš da se ijedna normalna žena identifikuje sa nama, a?
Aleksina: Izvini, ali da li ti poznaješ neku normalnu ženu? Među najnormalnijim ženama koje ja znam su one koje prevazilaze sopstvene paklove i sranja, uništavaju iluzije, rasteruju demone i preživljavaju krpeći svoja oštećenja, živeći dalje i dajući sve od sebe. Ranjivost je snaga normalnosti.
Azaleja:I kad te pitaju ljudi o čemu se radi u tom tvom romanu, šta im kažeš?
Aleksina: „Pa najradije bih im rekla da odjebu i da uzmu da čitaju, ako ih zanima o čemu se radi, jer se grozim tih sižea, koji su postali imperativ. Ali obično se suzdržim, pa kažem da se radi o najvažnijim stvarima – o životu, smrti, ljubavi (i drugim demonima), ima seksa i hepi endova za sve junake. Ljubavni roman, samo pankerski…“
Aleksina Đorđević, autor i Azaleja Branković, lik.