bukvalno.otprilike. – Tadija Čaluković

Tadija Čaluković – bukvalno.otprilike. –

Kako mi je teško zamisliti vječnu tišinu sam sa sobom, još mi ju je teže zamisliti ako ona uključuje više od jedne osobe. U ovom slučaju to su Majka i Kćer. One su jezgra, temelj, rađanje, odgoj i odrastanje. One su prvo slovo, prva riječ. Prvi dijalog, koji ostaje prvi, a svi ostali dijalozi koji su trebali biti ostali su zakopani negdje između organa koji kucaju, pumpaju krv i drže nas na životu. Riječi koje izlaze iz kćeri u trenutku nisu riječi koje se rađaju u sekundama izgovaranja, dapače, one su produkt dugotrajne i mukotrpne šutnje. Preformuliranja, traženja značenja između redaka, učenja kako hodati po jajima, kako ispuniti očekivanja, kako izgovoriti ono što se želi čuti. Od potrebe načiniti anagram i pretvoriti ga u ispunjenje tuđe želje dok tvoja ostaje kodirana. Kada nam ne ostaje ništa možemo sve i Kćer to jasno vidi, ona odlučuje govoriti, bez cenzuriranja, iz sebe, sebično, pomalo, krucijalno, vjerojatno…