Slavica Milošević – Cirkuzant idealista i budala
REFLEKSIVNA LIRIKA U ESEJISTIČKOJ FORMI
Slavice Milošević
(preporuka izdavača)
Kao nekoga ko je zadužen za nezahvalan posao „arbitriranja“ u nezavisnoj izdavačkoj kući, kao nekoga ko sebi daje za pravo da „utiče“ na budući rad novih literarnih autora – priznajem da me jako raduje prisustvo mladih autora, nove energije i „sveže krvi“. Verujem iskustvu, poznavanju spisateljskog zanata i reputaciji autora koji su uspeli da izgrade „ime“ u literarnom svetu, ali više verujem mladosti i novoj energiji. Slavica Milošević ima 23 godine, poseduje interesovanje za sopstveno vreme, u kome obitava, osuđuje, kritikuje i brani se od ovovremenskog ludila strašnim oružjem – osećajnošću i intelektom… Posebno verujem darovitosti i energiji, poput Slavičine, koja nije „zagađena“ egoizmom i hipokrizijom, no na DonKihotovski način osvaja čitaoca… Pred sobom imamo, naizgled, čudnu literarnu formu sa mnoštvom jakih asocijacija… lično sam, čitajući rukopis, doživeo asocijacije na: Tagoru, Kortasara, Kiša… Kad pomenuh velikog Danila Kiša, utisak je sledeći: – kao da je autorka poslušala sve savete Danila Kiša i mnogih koji su pisali „savete mladim piscima“… Slavica Milošević, zaista, ne čini sledeće: Ne veruje prorocima, jer je ona prorok; Ne predstavlja se kao prorok, jer je njeno oružje sumnja; Ima o svemu svoje mišljenje; Ne govori o sebi po svaku cenu; Ne udružuje se ni sa kim, jer zna da je pisac sam; Ne robuje formi, jer zna da je to samo estetska iluzija; Sledi svoj san i piše svojim jezikom… Stoga, a i zbog drugih osobenosti ove mlade i darovite autorke koje ćete, iskreno verujem, prepoznati preporučujem lirsko-refleksivnu esejistiku Slavice Milošević. A, zar nam se ne sugeriše da je umetnik našeg doba zaista „Cirkuzant, idealista i budala“?! Idealizmu, u vremenu Slavice Milošević, ima mesta i opravdanja… Uživajte u čitanju.
Milomir Bata Cvetković
Glavni i odgovorni urednik
Рецензије
Још нема коментара.