KAKO VIDIŠ – Sebe, posložila sam sebe… – Renata Naletilić

Biti pjesnik u današnjem svijetu nije nimalo lakše, ali nije ni teže nego što je bilo pjesnicima kroz stoljeća. Možda percepciju o idealiziranom svijetu vide drugačijom ili pak osuđuju vidno kao prokazanja ili vizije. Ne uklapaju s u javno mjenje. Oni se jednostavno ne ukalupljuju u norme svakidašnjice, pa čak ni načinom na koji
vole. Nisu oni ništa drugačiji, bolji niti lošiji od velike većine iz svoga okružja, nego s izoštrenom empatijom osjećaju dublje, snažnije i suptilnije proživljavajući sve ono o čemu pišu. Možda su zato njihove sanjive oči ponekad tužne, a ponekad žare kao sunce.
Upravo takva je Renata Naletilić, širokobriješka pjesnikinja, koja otvara dušu svojim novim rukopisom i prostire pred nas kolorit emocija bilo prema bližnjima, bilo prema Bogu, narodu ili pak prema obespravljenima. Njena poezija otkriva bogobojaznu obiteljsku ženu, razvijene socijalne empatije, spremnu da se bori kao vitez perom za bilo koje pravo, a posebno za prava žena.
Iz Renatinog rukopisa progovara snaga, i ne ustručava se viknuti glasno upozoravajući na anomalije i nepravilnosti društva. Svojim primjerom odvažne pjesnikinje, ustvari, ona pokušava biti motivator drugim ženama oko sebe i nastoji obraniti čast novim naslovom.