NEKA Nikole Stanića knjiga je kratkih proznih zapisa, komentara i unutrašnjih obračuna sa vremenom u kojem čovek pokušava da ostane uspravan dok ga pritiskaju nepravda, siromaštvo, sistem, licemerje, porodične brige, društvena ravnodušnost i umor od svakodnevnog pristajanja.
Autor piše direktno, bez ukrasa i bez želje da stvarnost učini prijatnijom nego što jeste. Njegovi tekstovi nastaju iz razgovora koji su prekinuti, iz besa koji se godinama taloži, iz tuge koja se ne izgovara lako i iz tvrdoglave potrebe da reč ipak nešto znači. U ovoj knjizi „neka” zvuči kao prividno mirenje, ali iza njega stoji početak otpora.
Stanić govori o porodici, očevima, majkama, deci, radnicima, selu, gradu, poslu, poniženju, odlasku, veri, obrazovanju, politici, medijima, lažnim vrednostima i ljudima koji još pokušavaju da sačuvaju obraz. Njegov glas je brz, uznemiren, duhovit, gorak, prkosan i često namerno grub, jer piše iz sveta u kojem nežnost mora da se izbori za mesto među bukom.
Knjiga NEKA čita se kao niz kratkih udaraca u zid ćutanja. Svaki tekst otvara jednu pukotinu: u porodici, na poslu, u državi, u sistemu vrednosti, u svakodnevnom govoru, u onome što ljudi trpe i nazivaju normalnim. Tu nema udaljene poze posmatrača. Autor piše iznutra, kao čovek koji je video dovoljno da više nema luksuz da ćuti.
Ovo je knjiga za čitaoce koji prepoznaju umor od nepravde, ali još nisu izgubili potrebu da se nešto kaže, zapamti i prenese dalje. NEKA ostavlja trag upravo tamo gde svakodnevni govor obično stane: u kratkoj rečenici, u gorkom osmehu, u besu koji se pretvara u zapis i u veri da čovek još može da ostane čovek.













Recenzije
Još nema komentara.