„Defintivno više volim motornu testeru, mada su mi oni delovi kada ih drogiraju donekle poznati“.
Patrik Bejtmen
„Najbolji deo knjige mi je upravo onaj pri kraju, kada se sve priče povezuju u jednu, mada bih
ponešto i ispravila.“
En Vilks
„Zavidim mu. Eh da mi je keva živa.“
Norman Bejts
„Odlično štivo, mada previše krvi za moj ukus.“
Keri Vajt
„Ne razumem horor u kome nije posvećeno dovoljno pažnje gostima hotela.“
Džek Torens
U ovoj pseudofantazmagoriji, ispričanoj jezikom generacije koja je odrasla na sleš i treš hororima, kojima je nedvosmisleni omaž, kako u smislu samog zapleta tako i namerno izostavljene karakterizacije većine likova, postoje samo dve perspektive – žrtve i egzekutora. Motivi su, kao i kod estetskih uzora štiva, izvorno identični – radi se o čistoj izopačenosti, ludilu i želji za prolivenom krvlju bez ikakvog daljeg obrazlaganja. Neretko brišući liniju između horora i komedije (što čitanje čini još zabavnijim), autorka se poigrava s floskulama i klišeima kao integralnim delovima svog narativa. Uprkos naslovu, ovo nisu priče za decu iako su zasigurno pisane za one koji se tako osećaju. Upravo u tome je i njihova najveća draž. Znači, krv, komadanje, kasapljenje i seča. Prebacite se na Darijin kanal!













Recenzije
Još nema komentara.