
Nakon lične tragedije, glavna junakinja stiče natprirodne moći isceljenja i sveviđenja, otelotvorene u izraslim mudima, te se prepodobi i sa vernim prijateljima kreće u pohod oslobođenja i kulturne i duhovne obnove naroda. Narod je prihvata kao živog sveca i duhovnog vođu, te je celiva i slavi na svakom koraku.
U ovom delu se susrećemo sa radikalnim obračunom sa vladajućim sistemom ogrezlim u nemoral i nemar, elitom koja spava, licemernom crkvom. Roman diše pokretom i akcijom, afirmiše umetnost i kreće se humanističkom linijom vere u slobodnog čoveka.